U jednom selu u Africi, postoji vozač tricikla motocikla po imenu Gakal. On je običan Afrikanac, grub, visok i pomalo ukočen, i bori se da živi svaki dan. Međutim, ispod svoje grube vanjštine krije srce puno entuzijazma za život.

Garkar ima tri mlađa brata i jednu mlađu sestru, a kao najstariji brat u porodici od malena nosi teret porodice. Kako bi pomogao svojim roditeljima da podijele svoje brige, odlučio se da kupi tricikl motocikla marke Huaihai i vozio se triciklom po lokalnim ulicama svaki dan kako bi poboljšao svoj život vukući banane, mango, indijske oraščiće i druge poljoprivredne proizvode kako bi zaradio novac. Iako je posao veoma težak, uvek je optimističan i sa osmehom se suočava sa životom.

Igrom slučaja, Garkar je uveče na putu kući sreo staricu. Starica je bila slaba i šuljala se pored puta, a kada ju je Garkar ugledao, upitao ju je kuda ide i odlučio da odveze svoj motocikl tricikl da je lično odveze kući. Nakon što je ostavio ženu, Gakal ju je strpljivo pitao o njenom životu, a žena je rekla: “Imam tri sina, ali su zauzeti poslom i rijetko provode vrijeme s njom.” Nakon što je ovo čuo, Garkar je bio duboko dirnut i odlučio je redovno posjećivati ​​staricu, pratiti je na razgovoru i brinuti se o njoj, te je odlučan da pomogne više ljudi kojima je pomoć potrebna.

Od tada se u selu često može vidjeti Garkar kako vozi svoj motocikl tricikl kako bi pomogao okolnim seljanima u poteškoćama, njegova dobrota i entuzijazam su pokretali ljude, a u akciju su se uključili i njegovi prijatelji.

Pod Garkarovim vođstvom, ljudi u selu počeli su da se vole i pomažu jedni drugima, a okruženje celog sela postalo je skladnije, a Garkar je postao „princ tricikla“ u selu. Ali Garkar uvijek održava poniznost i nizak profil, uvijek se pridržava entuzijazma srca, insistira i uživa u procesu pomaganja drugima.